U isto vrijeme, otkrivali smo što znači biti mlad u svijetu u kojem živimo i što možemo učiniti za sebe, ali i društvo u kojem živimo. U plesnim, glazbenim, filmskim, likovnim, dramskim i kreativnim radionicama naučili smo prihvaćati različitosti te pokazali da smo jedinstveni u toj različitosti. U radionicama smo izrađivali narukvice od prirodnih materijala, lutke zijevalice, otiskivali majice s vlastitim natpisima tehnikom sitotiska, učili se vještinama preživljavanja u prirodi, snimali filmove, »repali« ... Naučeno smo pokazali na kreativnom interkulturalnom danu u Slovenskoj filantropiji u Ljubljani gdje smo uživali u međusobnom druženju s djecom i obiteljima smještenim u azilskom centru. Večeri smo, najčešće, provodili uz logorsku vatru, slušajući životne priče mladih migranata o njihovom putu do Slovenije i boravku tamo. Pričali smo i priče o prvim ljubavima (neke su se simpatije tamo i »probudile«), roditeljima, profesorima, prijateljima, obiteljima ... Bili su to posebni trenutci u kojima smo otkrivali sebe jedni drugima. Na interkulturalnim večerima svaka skupina pripremila je nacionalno jelo. Nakon bogate trpeze slijedile su zanimljive prezentacije,  tradicionalne pjesme i plesovi. Pjevali smo i plesali gotovo do ponoći. Posjetili smo Bled i Bohinj te uživali u prirodnim ljepotama, sunčali se, kupali i vozili čamcima. Bila su to predivna, neponovljiva iskustva. Vrijeme rastanka brzo je došlo. Oprostili smo se uz zagrljaje, razmjenu kontakata, a neki i suze. Svi smo jedni drugima poželjeli novi susret već za godinu dana.

Elena Knežević, 3. g

Mirta Faktor, prof.