Medicinska škola Osijek

Spremnost na žrtvu, žrtvovanje svojeg komfora, suradnju i timski rad, hrabrost, upornost i humanost, doveli su ih do brojke od 39 km u nogama. Iste ove vrijednosti imali su i Vukovarci koji su po nepovoljnim vremenskim uvjetima, kišom metaka i granata, umorni i bez nade odlazili iz Vukovara.

No, neka učenici svjedoče tome svojom pričom 😊

Fotografije pogledajte u našoj foto-galeriji.

Bilo je definitivno lakše nego prošle godine, a u isto vrijeme zahtjevno. Sumnje oko odustajanja nije bilo, ali nije bilo ni sna, pa je umor odradio svoje u bolnici. Prolio sam čaj, zaspao u sjedećem položaju, prehladio se...sve u svemu nije mi žao ni jednog teškog trenutka jer znam da je našim braniteljima bilo neusporedivo gore.

Patrik Bregović, 5.s2

Vjetar, mrak, tišina, pjesme, zvijezde, koraci…zastava vijori, a mi prolazimo putevima, cestama, upravo tim, po kojim su se davali zadnji atomi snage, po kojim su u konačnici - oni dali sebe. Te misli prolazile su mi glavom tu noć, kako želim uspjeti do kraja, jer je to ono što ja mogu “dati”, a ipak daje toliko poseban doživljaj, osjećaj i na kraju jednu predivnu uspomenu koju bih zasigurno voljela ponoviti.

Laura Kovačević, 5.s2

Mrak se pružio u svaku stranu svijeta, osjećala sam kao da se zima zakačila za moje tijelo; no taj beskrajan hod mi je donio toplinu. Sam adrenalin me vodio dalje. No, u jednom trenutku sam stvarno mislila da neću moći ni korak dalje, ali kad sam ušla u bus koji me doveo do tenka, koji me mogao i dovesti natrag do Osijeka- ja sam ostala, i pričekala kolonu. Nisam ni sebe sama shvatila, bila sam gotovo sigurna da sam iscrpila sve što moje tijelo drži uspravnim, ali sam nastavila. Sve do bolnice. Sve do groblja. Sve do busa, i sve do svoje kuće. Bilo je teško, možda jedna od najtežih stvari koju sam u životu trebala napraviti, ali kad se mora, može se. I stvarno sam mogla, čak kad sam bila sigurna da ne mogu.

Katarina Jozsef, 1.s1

Zapravo ja u početku nisam htjela ići, no na nagovor prijateljice iz drugog razreda ipak sam išla. Zapravo mi je drago što sam krenula na taj put. Bilo je teško, no osjećaj je bio poseban. Upoznala sam nove ljude koji su put učinili boljim i posebnijim. Nisam uspjela doći do bolnice no za prvi puta je bilo jako lijepo. I sigurna sam da idem i nagodinu s istom ekipom i nadam se ovaj puta do kraja.

Ana Crnčan, 3.s3

Hvala svima koji ste probudili i pokazali vrijednosti hrabrosti i humanosti.